Daj čovjeku ribu i nahranio si ga za jedan dan; nauči ga pecati i nahranio si ga za cijeli život.
Kineska poslovica
Život je putovanje koje sa sobom može donijeti široki raspon različitih neočekivanih i složenih izazova. S doživljenim emocionalnim usponima i padovima često se teško nosimo, što ponekad dovodi do stresa, anksioznosti i/ili depresivnosti, kao i ostalih raznih psiholoških problema. U tom trenutku može pomoći psiholog. Općenito govoreći, psiholog svoju pažnju usmjerava na razmišljanja i vjerovanja, ponašanja i akcije te osjećaje koji su povezani uz specifičan problem kod osobe. Ovaj proces započinje gradeći odnos te skupljajući informacije kako bi se što kvalitetnije razumio i percipirao klijentov problem. Tu se često koristi metafora “osjetiti kako je živjeti u klijentovim cipelama”. U svojoj suštini psihološki pristup se temelji na potpori, empatiji i odnosu poštovanja prema svakoj osobi i njenoj životnoj situaciji. Psiholozi često traže povratnu informaciju o svom radu, formalno i neformalno, kako bi provjerili jeli daju najbolju uslugu za svoga klijenta, a svaki klijent je individua za sebe.
Psihološko savjetovanje
Savjetovanje je proces tijekom kojeg se ljudima pomaže da se promijene. Nekoliko je razloga za duboku povezanost psihologije i savjetovanja. Prvo,ciljevi savjetovanja u sebi sadrže psihološku komponentu. Svi savjetodavni pristupi, doduše u različitom stupnju, usmjereni su na mijenjanje čovjekovih osjećaja, misli i postupaka kako bi mu život bio djelotvorniji. Drugo, savjetovanje je psihološki proces. Savjetovanje nije statično, već uključuje kretanje između i unutar savjetovateljeve i klijentove psihe. Osim toga,velik dio savjetodavnog procesa odvija se u klijentovoj psihi između savjetodavnih susreta ikada po završetku savjetovanja klijenti pomažu samima sebi. Treće, ciljevi savjetovanja i intervencije koje se u tom procesu koriste proizlaze iz psiholoških teorija (Nelson-Jones, 1995.). Mnogi vodeći savjetovatelji bili su psiholozi, a među najpoznatijima su Rogers i Ellis. Većina ostalih poznatih teoretičara bili su psihijatri, npr. Beck i Berne. Četvrto, psihologijska istraživanja pridonose nastanku teorija savjetovanja te procjeni savjetodavnog procesa i ishoda .
Savjetovanje u području životnih vještina je pristup usmjeren na osobu kojim klijentima pomažemo da nauče vještine samopomoći. U takvom pristupu odbacujemo psihološki žargon i radimo unutar jednostavnog i izravnog edukativnog okvira. Prilagođeno potrebama većine običnih ljudi, savjetovanje o životnim vještinama podrazumijeva da svi ljudi imaju snage i slabosti u tom području i da ih održavaju takvima.
Postoje četiri ključna polazišta ovog pristupa:
1. Većina teškoća koje klijenti donose savjetovatelju posljedica su njihova prethodnog učenja.
2. Iako postoji i utjecaj vanjskih činitelja, klijenti sami održavaju svoje teškoće zato što imaju nedostatke ili slabosti u tome kako misle i postupaju (tj. imaju manjkavosti u vještinama razmišljanja i postupanja).
3. Savjetovatelji su najučinkovitiji kad, unutar dobrog savjetodavnog odnosa, podučavaju klijente potrebnim vještinama razmišljanja i postupanja.
4. Krajnji cilj savjetovanja u području životnih vještina jest samopomoć, tj. da klijenti održavaju i razvijaju jake strane svojih vještina razmišljanja i postupanja, i to ne samo da bi svladali trenutačne teškoće, već i da bi spriječili i rješavali buduće (Nelson-Jones, 2007).
Ciljevi i ishodi savjetovanja:
-
Prihvaćanje vlastite odgovornosti za probleme
-
Poboljšanje razumijevanja problema
-
Usvajanje novih postupaka, odnosno načina djelovanja
-
Stvaranje i održavanje “dobrih” odnosa s drugim ljudima (Pregrad,1986.)