Razlika između savjetovanja i psihoterapije
Pokušaji razlikovanja savjetovanja i psihoterapije nikada nisu posve uspješni. I savjetovanje i psihoterapija sastoje se od različitih, a ne od istovrsnih znanja i aktivnosti. Mnogo je bolje razmišljati o savjetodavnim pristupima i psihološkim terapijama. Oboje se temelje na “promišljenoj i planiranoj primjeni tehnika proizašlih iz poznatih psiholoških principa” (Meltzoff ,1970). Evo nekoliko pokušaja razlikovanja savjetovanja i psihoterapije: psihoterapija je usmjerena na određene vrste promjena u ličnosti dok u savjetovanju ljudima pomažemo da koriste postojeće mogućnosti kako bi bolje izlazili na kraj sa životom (Tyler, 1961.); dvije vrste aktivnosti kvalitativno su jednake, a razlikuju se samo kvantitativno – u usporedbi sa savjetovateljima, terapeuti više slušaju, a manje podučavaju, savjetuju i objašnjavaju (Corsini, 1995.); psihoterapija se više od savjetovanja bavi težim poremećajima i više je medicinski pojam. Savjetovanje i psihoterapija koriste iste teorijske modele i “ističu da je klijenta potrebno uvažavati kao osobu, suosjećajno slušati i čuti što poručuje te podržavati njegov kapacitet za samopomoć i odgovornost” (Britanska psihološka udruga, 1979).
Geštalt psihoterapija
-
geštalt – njemačka riječ – označava cjelovitost, sveukupnost, potpunost forme
Za geštalt terapiju se može reći da je humanistička, holistička, fenomenološko-egzistencijalistička, dijaloška i procesno orijentirana terapija čiji začetnik je F. Perls. U njenim osnovama značajni su utjecaji psihoanalize, geštalt psihologije, fenomenološke i egzistencijalističke filozofije, organizmičke teorije, teorije polja, Buberove filozofije, bio-energetike i filozofije Istoka. Iz svega toga je vidljiva elektičnost geštalt terapije u pristupu čovjeku (prema Radionov, 2007).
Cilj geštaltističkog pristupa je da osoba otkrije, istraži i iskusi svoj vlastiti oblik, lik i cjelinu. Kognitivni i iskustveni dio svake osobe, u svakom trenutku i svakom događaju je podjednako prisutan za Geštalt pristup. To je pristup koji naglašava desnu hemisferu, ne-linerano mišljenje, ne na račun drugih vidova saznanja, već kao nadopuna njima. Gestalistički pristup poznat je po upotrebi metafora, fantazija i imaginacije, rad na tjelesnom držanju i pokretima, glumi i vizualizaciji, “iskrivljenom” doživljavanju vremena i izražavanju emocija uključenih u pokret cijeloga tijela. Ciljevi suvremenog geštalta su integracija tijela, emocija i razuma, uzimajući u obzir bazične potrebe ličnosti u kontekstu socijalne okoline(Clarkson, 1989).
Pasons (1975) sumira slijedeće pretpostavke Geštalt psihoterapije:
-
Osoba je cjelina koja se sastoji od tijela, emocija, misli, senzacija, percepcije – čije su funkcije međusobno zavisne
-
Osoba je dio svoje sredine i ne može se razumjeti izdvojeno od nje
-
Ljudi su prije proaktivni, nego reaktivni. Oni odlučuju o svojim reakcijama
-
Ljudi su sposobni biti svjesni svojih senzacija, misli, emocija i opažanja
-
Kroz samosvijest ljudi su sposobni birati i prema tome su odgovorni za svoje ponašanje
-
Ljudi posjeduju potencijal za efikasnim životom i zadovoljenjem svojih potreba
-
Ljudi mogu doživjeti sebe jedino u sadašnjosti, “ovdje i sada”
-
Prošlost i budućnost mogu se iskusiti jedino u sadašnjosti putem sjećanja i anticipiranja.